Draga Nađa,
sjedim za pisaćim stolom u svojoj sobi i pišem ti pismo. Prozor je otvoren, vjetrić me rashlađuje. Pokraj mene je kasetofon i muzika trešti. Snimam neke pjesme na kasetu. Prijepodne sam bila vani sa Ivanom R. i Nermom - "drndale" smo po gitari (iako ni jedna ne zna svirati). Merisa i Nina su otišle u posjetu Merisinoj nani, Mirela je na Višnjiku kod rodice, a Belma na Alipašinom polju kod tetke.
Jutros me je spopala neka užasna želja za Grbavicom i mojom rajom da to nije normalno! Tako sam silno željela da se igram "posla" sa Jovanom, Almicom, Jasminom, Tanjom, Dženetom, Aidom...Tako mi nedostaju! Plakala sam zbog toga. Ovdje se niko ne igra na način na koji smo se mi igrali. Sve im je glupo i svi misle da imaju po dvadeset godina (a ne 12 ili 13). Tako me ovi ljetni dani podsjećaju na Grbavicu! Ujutro udišem onaj isti svježi sarajevski zrak, kao nekada kada sam sa mamom subotom išla na pijacu. Toliko čeznem za mirom da ponekad pomislim da neću moći više izdržati toliku čežnju!
Svi pričaju o Nostradamusovom proročanstvu i trećem svjetskom ratu koji će početi 1994. godine i trajati sve do 2002. Navodno od tada će nastupiti "zlatno doba" kada neće biti više ratova i ubijanja. To "zlatno doba" će doživjeti samo par miliona ljudi na Zemlji. Ja se nadam da NEĆU biti među njima.
Počelo je ranije da se smrkava. Već oko pola devet je onaj divni, teški sumrak. Onda se sasvim smrači i na crnom nebu se oslikavaju obrisi oblačića. Tako volim ljetne večeri!
No comments:
Post a Comment