Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, April 13, 2011

Dnevnik Srijeda, 08.09.1993.

Draga Nađa,
danas sam se cijelo poslijepodne rolala! Posudila mi je Selma Dragulj role. Omer je bio na svom improviziranom skate-boardu. Baš kada smo se spuštali niz ulicu, ja sam se zapričala i - zamalo da udarim u Mxxxx!!! Srećom, na vrijeme se pomjerio! Projurila sam brže-bolje niz okuku, jadni Omer za mnom. Neki su malci pokušali da me štipaju, ali me je Omer odbranio i uspjeli smo pobjeći.
6. septembra nam je počela nastava. Došlo je mnogo novih đaka, koji su polagali VII razred. Razrednica nam je Amra, predaje muzičko. Ida nam predaje engleski, a Voloder matematiku. Mogla bih o školi da pišem još 100 godina, ali moram da štedim ovaj rokovnik kako bi mi što duže trajao.
Tri dana nismo dobivali struju. Na kraju su svi dobili-samo naš stan ne! Došli su čika Kenan, Merisin tata, i Itet i ustanovili neki problem sa osiguračima. Uspjeli su otkloniti kvar i konačno smo struju dobili oko 16h. Došao nam je čika Rašo.
Mxxxx je rekao Elviru da više neće izlaziti na ogradu ispred naše zgrade. To je očigledno istina, jer se negdje skroz u daljini čuje gitara i njegov glas.
P:S: Za prvi dan škole sam se super obukla: teget štramplice, teksas bermude, teget majicu kratkih rukava i teksas košulju, uz brosovke

No comments:

Post a Comment