Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, April 17, 2011

Dnevnik Srijeda,06.10.1993.

Draga Nađa,
nisam ti se javljala ova tri dana, a mnogo je toga što ti želim ispričati. Kada sam se danas vratila iz škole došao je hljeb, tako da sam morala ići da stanem u red. Na svu sreću Ivana R. je bila na početku reda i dala sam joj svoje kartice. U školi sam dobila tri petice: iz historije, biologije i OTVO-a. Od časova smo imali još matematiku, ali smo učili novo gradivo.
Sinoć smo Anisa, dvije Ivane, merisa, Nerko i ja stajali ispred srednjeg haustora i prepričavali smiješne događaje. U jednom trenutku su iz mraka iskrsnule tri figure-bili su to Mxxxx, Neno i Ibro. Bili su lafo u prolazu, stali na par minuta sa nama i potom otišli. Mxxxx je bio u crvenoj kariranoj košulji i mont-prsluku.
03. i 04.10. smo sjedili ispred haustora i pjevali uz Ivaninu gitaru - bilo je haos!
Saznala sam da će Mxxxx ići u našu školu na opće predmete, što znači da ću ga tamo viđati! Super!
Jučer je Adnanu bio rođendan. Mama je napravila bombice i otišli smo kod njega.
Omer ima temperaturu. Moja prehlada je sasvim prošla.
UPRAVO JE DOŠLA STRUJA!!!!!
Moram štrebati hemiju, sutra imamo kontriš.
P.S. Ova tri dana sam bila tako happy! Divno je biti zaljubljen!

13:40h Upravo sam ga vidjela kroz prozor. Zvao je Nenu.

20:14h Struja nam je nestalo oko dva sata i prije petnaestak minuta je ponovo došla. Sjedim u spavaćoj sobi i pišem dnevnik. Sve živo me nervira! Osjećam se glupo do krajnosti! Mxxxx mi je počeo ići na živce. Večeras sam ga vidjela 2-3 puta. Prvi put je bio sa Kelom i onom "velikom" rajom, poslije sa Nenom. Ja sam bila vani sa Merisom, Ivanom F. i Anisom. Kasnije je došao i Alen. Alen je tako super! Iako ljude ne treba pretjerano hvaliti, jer poslije budeš razočaran, njega zaista moram. On je nešto posebno! Veoma je zanimljiv i osjećam se ugodno u njegovom društvu. Zato najviše volim dio dana od 18:30-19h: tada obično Alen bude sa nama. Sa njim čovjeku nikada nije dosadno! Možemo razgovarati o svemu! Voli slikarstvo, ide u Srednju umjetničku, svira gitaru i ima svoj bend. Tako bih te voljela upoznati sa njim! Ne,ne,ne - nemoj misliti da sam se zaljubila u njega! Zaista ga volim - ali kao prijatelja! Tako bih voljela pisati....
Ne želim da ti pričam više o Mxxxx, jer to sve već znaš i sve ti je to dosadno. Moj je život prilično monoton, ali ipak osjećam kako se neke stvari mijenjaju... Osjećam kako me pubertet trese! More riječi i vasiona snova u meni! Mislim da je Alen skontao u koga sam se zaljubila. Odoh pokušati napisati pjesmu! Hvala na društvu, oraspoložila si me!

No comments:

Post a Comment