Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, April 9, 2011

Dnevnik Nedjelja,15.08.1993.

Draga Nađa,
od sada ću ti morati pisati sa dozom opreza, jer moji roditelji i brat čitaju dnevnik!
Možeš li zamisliti da sam jučer išla i ja po vodu?! To mi je treći put da idem u grad od kako je počeo rat, a prvi put da idem po vodu! Tako mi je uvijek bilo krivo što svi drugi idu po vodu i muče se, a ja za to vrijeme ležim kod kuće i ljenčarim. Nosila sam kanister od 5l u ruci, a na leđima sam imala ruksak u kojem su bile četiri velike teške sveske debelih korica i tatin sako.Sve vrijeme sam se potajno nadala da me u stvari idu upisati u "Palčiće", ali sam se vratila kući razočarana. Ponovo je toplo, dani su pravi ljetni.
Skontala sam da bih polako trebala da zaboravim na "Palčiće". Zašto ja toliko žeilm pjevati u tom horu? I ovako mi se čini da su djevojčice koje tamo pjevaju prilično umišljene i uobražene. Ali, kada bih pjevala u "Palčićima", lakše bih se uklopila u društvo, ako se preselimo na Breku i tada me ne bi tamo gledali kao izbjeglicu.

No comments:

Post a Comment