Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, April 1, 2011

Dnevnik Četvrtak, 24.06.1993.

Draga Majo,
izvini što ti se dugo nisam javljala, ali zaista nisam imala slobodnog vremena. U školi je strašno naporno. Stalno učimo novo i novo gradivo, neprestano su kontrolni, svakodnevno ispituju.
Mxxxx i njegova raja su slavili Anelin rođendan -do kasno u noć u sjedili i pjevali. Niko od nas nije bio pozvan.
Nela mi je postala malo dosadna. Ona je draga i simpatična, ali mi se malo penje na vrh glave. Znam da nije fazon što je ovako tračam, ali moram.
Moram prekinuti pisanje, mama me zove na doručak! (zamalo ne rekoh rođendan)

20:47h Draga Majo,
sjedim sama na Omerovom mjestašcetu na balkonu. Kiša pada i pirka neki vjetar. Hladno je, pa sam obukla teksas-jaknu. Merisa me je iznevjerila. Sada se stalno druži sa Nelom, a mene se sjeti samo kada treba ići kući (jer živimo u istoj zgradi). Sabina stanuje daleko i ne mogu biti sa njom svaki dan. Maloprije sam bila vani sa Ivanom F. Pitala sam je da li bi ona htjela biti sa mnom najbolja drugarica.Pritom sam potpuno zaboravila da ona ima svoju prijateljicu Sanelu B., ali je rekla da možemo sve tri biti najbolje drugarice.
Ježim se od hladnoće i usamljena sam. Već je mrak, a ja ne želim ući u stan. Uopće ne mogu da učim. Za utjehu pravim priredbe sa djecom. Pošto više ne mogu pisati (jer se je sada potpuno smračilo), želim ti laku noć.

No comments:

Post a Comment