Draga Majo,
znam da si mi ti jedina utjeha kada sam tužna! Ne znam da li sam ti rekla da ja tako rijetko plačem zbog "krupnih" stvari, a uvijek se rasplačem zbog gluposti. Tako je bilo i sada: zato što me mama i tata nisu pustili da izađem vani! Znam da su potpuno u pravu, jer je jedna granata maloprije pala na Ciglane. Pada neka dosadna kiša i nema žive duše na ulici (osim Anele i njene raje). Već se smrkava....
Tako sam poželila Grbavicu i moje društvo! Tako bih voljela da mogu ponovo da se zavučem u svoju sobicu i da tamo do mile volje crtam, pišem, učim, igram se... Jedva čekam kada ću dobiti pismo od Jovane!
Raspust je počeo 10. jula. Danas smo Ivana i ja išle da predamo knjižicu, ali ove knjižice "od prije rata" više ne važe.
U modi su nam salvete - uspjela sam skupiti nekolicinu i tako su divne! Belma, Nerma i ja stalno hodamo i gledamo ko želi da se mijenja. Danas sam gledala Ninine salvetice, tako su lijepe!
Evo i jedna loša vijest: pala je granata na Dobrinju, baš na mjesto gdje ljudi sipaju vodu - oko dvanaest ljudi je poginulo, jako mnogo je povrijeđeno.
Potpuno se je smračilo u "mojoj" sobi i ne vidim više pisati.
No comments:
Post a Comment