Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Friday, April 15, 2011

Dnevnik Četvrtak, 30.09.1993.

Draga Nađa,
Morala sam otvoriti prozor, jer je u sobi zagušljivo i sada se smrzavam.
Majka je jako loše, tako se plašim da će umrijeti!
Sinoć me je zvala Ninela: ona je ranjena i ima fiksator na nozi. Pala je granata tačno u grupu djece koja su sjedila u parkiću na Malti. Baš mi je žao! Pitala sam se zašto mi se dugo ne javlja, a ona je u stvari bila u bolnici.
Omer i njegova raja su jučer otišli u onu napuštenu fabriku sokova u Velešiće, kako bi uzeli gajbe. Nisu se nikome javili gdje idu, a u međuvremenu se počelo pucati. Tata se jako naljutio i sada smo oboje u kazni! Deset dana ne mogu izaći vani! Užas!!!!
Sinoć sam čula Mxxxx glas: izašao je kada sam ja legla na spavanje! A ja bih kao sa njim "furala"?!
Dobio je malu macu, pa je sretan.
Jučer smo u školi imali kontrolni iz matematike-imam osjećaj da sam ga užasno uradila!
Opet se mora ići po vodu na Bistrik.

No comments:

Post a Comment