Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, April 9, 2011

Dnevnik Petak,21.08.1993.

Draga Nađa,
maloprije su dolazili majstori i pokušavali popraviti "sklopke" za struju u našoj zgradi (bezuspješno).
Ja stalno mislim na neka prošla vremena. Možda sam u nekom prijašnjem životu i ja živjela na dvorcu i nosila "krinolinu"? Tako volim one divne balske haljine!
Kao što vidiš, totalno sam prolupala. Pišem golubljim perom umjesto naliv-perom, modernim hemijskim olovkama ili flomasterima. Ruke su mi potpuno umazane tintom, koja se jako teško skida. Najsmješnije je što je baš na ovaj list zalutala slika Alfa (koju sam ranije zalijepila): a kao što znaš, on je vanzemaljac koji se je sticajem okolnosti našao na Zemlji (došao je svemirskim brodom).
Sinoć smo bile vani Merisa, Ivana R., Nina, Andrea i ja. Ivana je donijela gitaru, koja je bila sva raštimana. Pokušavali smo svirati, ali nam nije polazilo za rukom. U to su nam prišla starija raja, sjeli su pored nas, a ovaj jedan Goran nam je naštimao gitaru. Dugo su svirali i pjevali (mi smo samo pjevušile, jer nismo znale sve tekstove).
14:29h Sjedim u svojoj sobi i hvatam ritam muzike - sa KASETOFONA!!! Došla je struja!

No comments:

Post a Comment