Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, April 10, 2011

Dnevnik Subota,28.08.1993.

Draga Nađa,
Sjedim na krevetu u spavaćoj sobi i pišem ti pismo. Sinoć i danas je sve vrijeme padala kiša i jako je hladno. Nema više onog slatkastog mirisa ljeta, a mrak pada već u osam sati. Bila sam malčice vani sa Mirelom, šetale smo. Pratila su nas neka dva dečka koji su dosađivali Mireli (očigledno je znaju od ranije).
Tako sam zaljubljena u Mxxxx! Uopće ne znam kako ću ići u školu - imat ću sve kečeve!
Na brzinu sam "smandrljala" pranje zuba (imamo nekakav francuski humanitarni kaladont od kojeg užasno škripe zubi). Večeras je mama pravila palačinke. Obzirom da nema džema, morali smo ih posuti kakaoom i šećerom. Mama i tata su danas išli u pozorište, tako da smo za ručak mazali hljeb, a večerali ono što je trebalo biti ručak. Danas je dolazio hljeb. Dobili smo humanitarnu: brašno, leća, mirišljavi kabaš. Danas mi je, nakon dugo vremena, bila Merisa: slušale smo muziku u mojoj sobi.

No comments:

Post a Comment