Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, April 17, 2011

Dnevnik Subota, 09.10.1993.

Draga Nađa,
sinoć se dogodilo nešto nevjerovatno, nešto divno, nešto što ću dugo pamtiti!
Naime, riječ je o Mxxxx! Sinoć smo stajale Merisa, Anisa, Ivana F, Nerko i ja naslonjeni na auto pokraj Anelinog balkona i pjevali. Neko je iza nas povikao "Neno". Naravno, odmah sam mu prepoznala glas i ukočila se, a potom uzela Merisu za ruku i počela da drhtim. "Izvinjavam se što vam kvarim intonaciju, ali ja zaista moram pozovem druga", reče i opet povika "Neno!". Na balkon je izašla Nenina mama i rekla da ne može izaći, jer ga bili glava. Mxxxx se je za to vrijeme potpuno približio i stao sa nama. Prvo smo pjevali, potom pričali o muzici, nastavnici Idi, kinu i dr. Nakon nekog vremena izašao je Neno sa maramom na glavi. Mxxxx mu je rekao "Je li to zbog imidža, ili je nešto drugo posrijedi?". Neno je zajaukao da ga glava boli, na šta je Mxxxx uzeo njegovu glavu u ruke, rekavši "Sada će te moja bioenergija izliječiti". Uslijedila je zezancija na račun Davora Ebnera i Regine. Smijali smo se do iznemoglosti. Ja sam pokušala biti duhovita. Mxxxx se smijao mojim fazonima uz riječi "Fol ti je pravi!" i "Ova pije vode" (to je najnovija uzrečica). Oni su otišli nedugo zatim. Osvježio mi je život! Za razliku od mame i tate koji ga redovno zagorčavaju.
P.S. Ipak ne ide u našu školu na opće predmete.
Jučer smo dobili po 10 francuskih humanitarnih sveščica od po 24 lista koje su jako simpatične.

19:35h Maloprije nam je došla struja, ali samo faza frižider-šporet. Tata je priključio produžni kabl, pa imamo TV i lampu. Zbog toga ti pišem za trpezarijskim stolom. Večeras sam bila vani sa Merisom, Ivanom F., Anisom, Nerkom i Alenom na ogradi na okuci. Mirela, Belma i Nina su ljute na mene, jer nisam bila vani sa njima. Šta mogu kada su bebice! Alena, Nenu, Berina (Altijaninog brata) i onog Vedrana duge kose je neki dan u pola osam naveče spengala policija. Uhvatili su i Mxxxx, ali je maloljetan pa su ga pustili. Ostali su '75.godište, dakle imaju po osamnaest godina, a nisu u vojsci. Neki debili iz vojne policije su im se baš naklatili na kosti. Ali kako oni da idu u vojsku?!!! Uopće ne bih mogla zamisliti npr Alena u vojsci, pa njega jedino zanimaju slikanje i muzika! On da nosi pušku?! Stalno me zeza za Mxxxx. Kaže da smo u razmjeri 1:10!

21:35h Zaboravih reći da sam danas oprala kosu.
Mama je maloprije izjavila da mi je pametnije da se družim sa Mirelom (koja je VI razred), nego sa gimnazijalkama. Oh, ne! Opet je počelo!!! Ponavlja se priča od proljeća ove godine...tretiraju me kao BEBICU! Užas! Grozno!!!

22:46h Na TV-u je "Slika na sliku". Bez veze. Mislim na Mxxxx.

24:39H Možeš li zamisliti-upravo jedem jabuku. U ova doba!

01:09h Konačno idem na spavanje.

No comments:

Post a Comment