Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, April 3, 2011

Dnevnik Srijeda, 07.07.1993.

Draga Majo,
Došla nam je Enisa, naša komšinica sa Grbavice. Oni sada ručaju, ja nisam gladna (za ručak su supa i pire-krompir). Danas je u školi bila sasvim smiješna situacija: na času maternjeg ispitivala je Lovorka sve koji nisu ocijenjeni iz gramatike ili književnosti (ni ja nemam ocjenu iz gramatike). Išla je po redu, kako smo upisani u dnevnik i baš kada je došla do Dženite, začula se prva eksplozija. Svi smo potrčali u hodnik. Lovorka je skočila kao da pravi "lastu" sa Starog mosta. To je bilo pravo smiješno. Proveli smo neko vrijeme u hodniku i samo što smo se vratili u učionicu, roknula je i druga granata. Opet smo istrčali, ali ovaj put sa stvarima. Dugo smo stajali u hodniku škole. Nekoliko granata je u međuvremeno palo u blizinu. Dok smo tako stajali na hodniku (a usred sve te frke), prišla je hemičarka Dženi i meni i zadala nam je da radimo neki glupi test!
Draga Majo, zaboravila sam ti reći da smo 27.06. imali priredbu. Super je bilo! Pobijedila je Lelica. Ali, o priredbi ću ti više pričati neki drugi put.
P.S.Danas je mami i tati godišnjica braka.
16:47h Posvađala sam se sa tatom. Uopće ne mogu da gledam od suza i ruke mi drhte. Sve, samo zato što sam htjela da idem kod Nine?! Golubovi slijeću na pleh ispred otvorenog prozora moje sobe. Hladno mi je i nesretna sam.

No comments:

Post a Comment