Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, April 13, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 20.09.1993.

Draga Nađa,
danas sam cijeli dan bila duhom odsutna u školi. Sve vrijeme sam mislila na Mxxxx! Kada me je Voloder izveo na tablu da radim zadatak, potpuno sam se zbunila! Njemu je to bilo čudno i pitao me je u čemu je problem, ja sam rekla da se nisam naspavala. Za sada u školi imam samo tri ocjene(petice): likovno, geografija i muzičko. Danas smo u školi dobili humanitarnu pomoć: tri velike sveske, bojice, gumicu, linijar, uglomjer, grafitnu olovku i dvije hemijske olovke. Pošto sam dobila dvije žute, mijenjala sam se sa Farisom za jednu zelenu.
Danas smo imali pakleni plan: pobjeći sa časa historije! Međutim, raja koja su sjedila u prvim klupama nisu htjeli bježati, tako da smo se svi vratili. Na kraju historiju nismo ni imali, jer su nam dijelili sveske baš tada. Ponovo smo htjeli pobjeći sa maternjeg, ali je Danijel ostao! Zbog njega ssmo se morali vratiti, ali neki su već bili otišli kući.
Dok ti ovo pišem, jedem grožđe (pravo grožđe!) koje nam je donijela teta Fahra.
Danas je Belmi rođendan. Sašila sam joj klauna, nadam se da će joj se svidjeti. Meni je presladak.
Dvije su još važne stvari koje ti trebam reći:
1.XXXXX želi da se pomiri sa mnom?!
2.Izgleda da ćemo uskoro seliti na Breku

2 comments:

  1. upravo naiđoh na post u kojem pišeš da ti je maternji predavala lovorka. moja razrednica u osnovnoj je bila lovorka, a živi na koševskom brdu, jel moguće da je ista žena u pitanju :D.

    ReplyDelete
  2. vrlo moguće:) u ratu su nastavnici predavali u školama koje su najbliže mjestu stanovanja, nezavisno od škole u kojoj su radili do '92... nažalost, ne znam gdje je sada nastavnica lovorka i da li je uopće živa.... ali bila je super!:)

    ReplyDelete