Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, April 3, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 02.08.1993.

Draga Majo,
Upravo sam dobila knjižicu sa ocjenama (sve petice+pohvala). Obukla sam mornarsku haljinu sa Grbavice, što mi je dajo donio iz Grčke. Baš su nas izradili: rekli su nam da dođemo u 10h i čekali smo knjižice skoro cijeli sat. Maja iz Omerovog razreda je došla po mene, zatim smo svratile po Ivanu R.i skupa otišle u školu. Nerma nije htjela ići sa nama. U školi je bilo mnoštvo raje - što iz ostalih VII-ih razreda, što iz VIII-ih razreda. Stajala sam sa Ivanom, Majom, Andreom, Dženom i Ajlom. Došli su Adin i Muamer. Zezali smo se i pričali, bilo nam je super.
Sinoć sam bila vani gotovo do deset sati! Bila je mjesečina i bilo je divno! Nina, Merisa, mala Merima, Mirela i ja smo šetale. Na ogradi su sjedila raja.
Jučer mi je dolazila Jasmina! Išla je sa mamom u posjetu prijateljici na Ciglane, pa je svratila i kod mene. Bile smo vani, pokazala sam joj sva mjesta i ljude.
Sa Merisom sam se opet zbližila, jer se prestala družiti sa Nelom.
Sa ukućanima sam i dalje u zavadi (pogotovo sa mamom). Kako me ne razumiju?! Kao da mi nisu pravi roditelji??! Ali da ne odem predaleko sa ovom temom, promijenit ću je.
Opet sam zaljubljena u Mxxxx. Tako ga volim! To sam shvatila sinoć kada sam ga čula kako svira gitaru.
Tako se grozno osjećam pošto me je vidio sa koferčićem (na kojem je oslikana Sarah Key!) u kojem su bile salvete!
Draga Majo, zaista ne znam šta da radim. Da li ću ikada biti sretna?

No comments:

Post a Comment