Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Thursday, April 28, 2011

Dnevnik Srijeda, 24.11.1993.

Draga Nađa,
Nalazim se u svom krevetu, u pernatoj vreći za spavanje u kojoj provodim već tri noći. Vani se ori pjesma "Sarajevo će biti, sve drugo će proći".
Danas imamo kontriš iz historije, a ja nemam knjigu da naučim lekcije! (moju su zijanili Tahir i Dženan) Užas!
Moram još naučiti i nacrtati OTVO i naučiti biologiju.
Ivana R. se povukla i gotovo nikako ne izlazi. Mama me je pitala jesam li je nešto uvrijedila. Ja se plašim da se je uvrijedila i naljutila kada smo išli u Merhamet po paket, jer su tada dijelili pakete samo muslimanima. Bilo bi mi jako žao da je to u pitanju!
Alen i Ivana F. se stalno nešto svađaju (i Merisa u posljednje vrijeme). Zbog toga Alen, kada dođe Ivana, odmah ode šetati sa Nerom. Meni je krivo, jer zbog njih sada ja ne mogu biti sa Alenom svaku večer!
Inače, Mxxxx izlazi kasno - praktično kada ja već dođem kući.
Žurim, moram ići po hljeb!
Posted by at

1 comment:

Subscribe to: Post Comments (Atom)