Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, March 13, 2011

Dnevnik 08.09.1992.

Bok, dnevniče! Danas je bio super dan. Danas, kao i jučer smo ostali sami sa Adnanom i tetkom Lelom. Adi je imao slobodan dan, ali je otišao na Bistrik da se okupa i da donese vodu. Ja sam se obukla, po običaju raspremila krevet i doručkovala džem od šljiva i čaj. Bili su čika Salko i teta Lela, tetka Lela im je pokazivala keramiku i porculan (ukrasno posuđe iz vitrine).Ja sam bila kod Merise. Slušale smo muziku. Zatim smo G-L-E-D-A-L-E K-R-O-Z P-R-O-Z-O-R! Kako xxxxx bulji u mene! A obukao je neku žutu majicu-izgleda kao cirkus! Bio je sa xxxxx (Merisinim). Poslije toga smo Mary i ja čitale i pisale lj.p. Otišla sam na ručak: supa od drškica sa mrkvom i pirjan od riže. Bljak. Zatim sam izašla vani. Bile su Sanela, Minka i Sabina. Tada je DOŠLA STRUJA!!!!!  NAKON MJESEC DANA I VIŠE SMO DOBILI STRUJU!!! Zar to nije divno? Svi smo se razletili kućama. Joj meraka: TV i radio! Kako usisivač ima divan zvuk! Kasnije smo opet Sanela i ja izašle. Pošto se pucalo sjedile smo u podrumu. Smijale smo se. Ubrzo nam se pridružila i Merisa. Pričale smo o intimnim ženskim stvarima, o strahu od doktora i zubara. Ponovo je nestalo struje. Mi smo izašli vani i zezali se. Pomogle smo teti Mejri da unese drva u šupu. Kada sam ušla u kuću još uvijek nije bilo struje. Tada je ponovo došla i bila samo minutu-dvije. Čika Salko, dajo Edo i Itet su igrali preferansa, ali su tata, Itet i čika Salko morali ići na dežuru. Počelo se pucati i svi su sišli u podrum. Ja sam u podrumu bila sa Merisom. Pričale smo o xxxxx i xxxxx ("Seven Heaven Love"). Došla je struja. Otišla sam kući i gledala TV i čitala. Bili su Said i Edin. Jeli smo kreker. Otišla sam spavati, ali večeras nisam oprala zube, jer nije bilo vode. Bila je mjesečina.

No comments:

Post a Comment