Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Tuesday, March 15, 2011

Dnevnik Subota 19.12.1992.

Skoro mjesec dana nisam pisala dnevnik, ali danas je dan koji moram zabilježiti. Šetala sam sa Merisom i Nermom. Sve vrijeme smo se smijale, glupirale i ganjale. Vidjeli smo mog XXXXX i smijali se njegovoj novoj frizuri. Ubrzo je Mary otišla kući. Srele smo Anisu i Ivanu koje su bile tužne. "Znate li da je XXXXX poginuo?", upitala je Anisa. "Je li to onaj visoki dečko što je Saneli snimio kasete", pitale smo mi (iako smo znale ko je to). Rekle su da je bio kod rođaka i da su se igrali sa bombom. Slučajno su izvukli upaljač i bomba je eksplodirala. XXXXX je odmah poginuo, a njegov rođak je preminuo dok su ga dovezli do bolnice. Javili smo Merisi šta se dogodilo. Svi smo plakali. Pričali smo o njemu. Pitali smo kako da damo smrtovnicu u novine. Rastali smo se jer je bilo jako hladno. Merisa je poslije bila kod mene, dugo smo pričale o njemu. Adnan nas je pokušavao razveseliti.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)