Dnevnik Četvrtak, 08.04.1993.(u večernjim satima)

Danas sam, po običaju, zakasnila u školu. Jedva sam, daveći se prevelikim zalogajem sendviča, u 09:05h stigla do Livanjske, gdje me je čekala Lejla H. Nas dvije smo doskakutale do škole gubeći dah. Kada sam, kao sumanuta, uletjela u učionicu praćena veoma "prijateljskim" pogledom moje razrednice, tresnula stvari o klupu i zamalo rekla "Zdravo" misleći da Andrea stoji ispred mene, ugledala sam Dxxxx-a! Potom sam se sasvim zbunila, ne znajući pritom gdje se nalazim i šta radim. Cijeli razred se gušio od smijeha. Razredna me je gledala tako, kao da prvi put pred sobom vidi zaljubljenu osobu. Dxxxx je sjedio mirno, hladan i šutljiv, kao i obično. Kakva šala! nastavnica me je izvela na tablu da pišem "suprotne rečenice". Pa zar Dxxxx i ja nismo dovoljno suprotni? Napokon je prošlo 35 minuta časa! Poslije malog odmora smo imali geografiju. Jutros sam je malčice učila, ali, žureći u školu, nisam stigla da završim tri posljednje lekcije: Stanovništvo Azije(istočne), privreda Dalekog Istoka i Privreda velesila Azije. Srećom, nastavnica Sadžida je pitala samo dobrovoljce (Larisa je dobila 4, sabina 5 i ne znam šta je dobila Dženita, koja je sigurno po zaljubljenosti gora od mene). Poslije toga je nastavnica pričala o jugoistočnoj Aziji. Ja sam sve vrijeme bila okupirana mislima o Dxxxx. Bila sam iznenađena njegovim dolaskom u školu. Poslije malog odmora je ušla, nasmijana i utegnuta, nastavnica fizike. Zatreptala je svojim okicama i pitala da li se neko od dobrovoljaca javlja da izađe na tablu. Moja ruka se je sama podigla, a da ja toga nisam ni bila svjesna. I tako se nađoh ispred zadatka, drhtavom rukom tražeći "pređeni put". Kada sam završila "zadačić", postavljala je pitanja: šta je brzina?putanja? itd Kada sam ispričala sve što sam znala, rekla je da je odgovor za 4, ali da mogu još naučiti i odgovarati za 5. Prihvatila sam ovu drugu varijantu. Trebat će sada "zagrijati stolicu" i naštrebati sve to.Četvrti čas nismo imali(matematika-Grobarka danas nije došla u školu), a sa 5. i 6. časa su nas pustili (likovno i fizičko). Došla sam kući i jela prekomjerno (za ručak su bili makaroni i viršle). Stigao je paketić od mame, preko Adre-i u njemu mamini kolačići "dva-i-dva"! Poslije ručka sam dobila zadatak da pometem svoju sobu (što MRZIM raditi) - tek što sam dohvatila metlu, došla je struja!!! Kakva sreća!!! Adnan i ja smo se, potom, ozbiljno namučili oko mašine za veš, jer nismo znali kako se pali, a morali smo je uključiti da iskoristimo dolazak struje. Pozvali smo tetu Fahru i ona nam je pomogla. Otišla sam u čika Mladenov stan da budem sama i gledala TV. Svečano sam otvorila ovaj novi, TAJNI, dnevnik! Poslije ručka sam izašla sa Merisom, Sabinom, Nermom, Ivanom, Andreom, Aidom, Nelom i Altijanom. Nije bilo loše. Struje je nestalo oko pet sati.