Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, March 21, 2011

Dnevnik Četvrtak, 14.01.1993.

Probudila sam se vrlo rano, još je bio mrak i bilo je hladno.Čitala sam knjigu u krevetu sve do 11 sati. Puno se pucalo. Otišla sam kod Merise, skovale smo novi plan "za velike zvjerke", uvijale šiške i čavrljale. Nisam mogla ostati dugo, jer je Adnan donio hljeb iz pekare, pa sam morala na doručak. Poslije sam izašla vani. Nerma nije mogla izaći, jer je prala kosu, pa ju je morala sušiti pokraj peći. Bile su Merisa, Ivana R. i Azra. Kerim nas je po običaju izazivao, gurkao i udarao-stvarno je slon. Vidjeli smo mamu od Merisinog XXXXXa kako stoji naslonjena na ogradu i to na dijelu gdje je on uvijek sjedio.To nas je rastužilo i dugo smo bile pod utiskom. Za ručak je opet bila riža sa mesom iz konzerve. Poslijepodne sam otišla kod Merise, pisale smo plan, ali je došla Nina, pa nismo to mogle raditi dok je ona tu. Vrijeme je ovih dana prekrasno.

No comments:

Post a Comment