Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, March 13, 2011

Dnevnik Subota, 12.09.1992.

Kada sam se probudila, tata je otišao na posao. Malo sam pisala, pa sam ustala. Nestalo je struje, ali je voda došla. Obukla sam se i raspremila postaljinu. Doručkovala sam peanut butter i hlejb, a uz to kakao. Poslije doručka smo Omer i ja otišli kod Merise i Armina. Tu je bio još i Irfan. Merisa i ja smo po običaju buljile kroz prozor. Čula sam da neko zove xxxxxx! na šta je on rekao "Molim!". Onaj Merisin je ganjao ispred haustora svog mlađeg brata. Izašla sam vani. Sanela i Nina su igrale karte. Mirsada i Sabina su čistile veš-kuhinju koju svi koristimo kada nema struje, jer je tamo peć na drva. Tada je došla struja, a nestalo vode. Dobili smo pismo od mame. Čitala sam ga u podrumu na klupi. Počinje sa "Dragi moji pilići i kozlići" Rasplakala sam se. Bila sam malo u kući i ručala (grah). Poslije ručka sam otišla kod Merise. Slušale smo Đoleta Balaševića. Zatim smo izašle sa Sanelom. Dobile smo razglednice od Fate i bratski ih podijelile. I Fara je bila sa nama, jer je morala da dežura umjesto Munire. Kada sam došla kući, razvrstavala sam razglednice.Šareno uskršnje jaje je bio kod nas, igrao je sa dajom Edom preferansa. Ja sam pisala dnevnik, pa roman. Večerala sam kriške hljeba sa eurokremom koji je večeras teta Jasna pravila. Pravila je danas i halvu koju smo pojeli poslije ručka. Malo sam se sa Omerom svađala jer mi je rekao da sam bezobrazna. Oprala sam zube i legla spavati. Vrijeme: oblačno i kišovito. Odjeća: šarena košulja i trenerka. Frizura:rep obični, a popodne rep "odozgo". Raspoloženje:veselo. Želja:da budem u Palčićima. Dnevnik vodio:Ljubomir Ljubojević.Nisam gledala Drugi o nama.

No comments:

Post a Comment