Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, March 30, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 31.05.1993.

13:14h Draga Majo,
da li znaš šta sam maloprije našla u jednoj od teta Brankinih Burdi? Sliku koje liči na original stranicu iz Dnevnika Ane Frank! Nemaš pojma koliko sam se obradovala! Anom Frank i njenim dnevnikom sam oduševljena! (osim činjenice da voli historiju). Tako mi je žao što je sada "u svijetu vječnog sna"! I mene zanimaju kraljevske porodice, grčka i rimska mitologija. I ja volim da sjedim sama u sobi, pišem, čitam, učim.

13:57h Upravo sam ručala -ručak je bio provala. Mami je ispala tepsija sa tzv pirjanom od riže, krompira i mladog luka, kao i kutija puna soli! Svi smo se smijali! Ali, naravno, ja sam morala onda to sve da očistim! Sva sreća, pa sam dobila svoju porciju nekoliko sekundi prije. Također je za ručak bila nekakva užasna supa od brašna, jufki i mlijeka u prahu. Dok je Omer prao ruke, pravila sam se da jedem supu i pola sam tanjira prebacila u njegov tanjir. He,he,he!
Međutim, ponovo sam ti se javila iz drugog razloga - želim pisati o knjizi! Kada se pošta malo stabilizira, poslat ću pismo nekom stranom časopisu i zamoliti ih da mi pošalju kopiju originalne knjige! Toplo se nadam da će mi ta želja biti ispunjena. Maštam o tome kako ću, jednog dana, prelistavati stranice originala. Potpuno sam zaokupljena time! Morat ću i ja da sredim ovaj dnevnik i precrtam psovke i ružne riječi, ako bi ga nekada neko čitao (iako mislim da to može biti jedino Merisa - samo ona ima pristup dnevniku).
Vani sipi kiša, ja sjedim u svojoj sobi i pišem ovo pismo, gledam na sat koji pokazuje 14h i 37 minuta, pijuckam sokić od zove. Jedva čekam da svoju adresu pošaljem u "Bravo" i da mi pišu prijatelji iz cijelog svijeta.

No comments:

Post a Comment