Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Tuesday, March 29, 2011

Dnevnik Srijeda, 26.05.1993.

Draga Majo,
maloprije sam došla iz škole i poletjela da se tebi javim! Danas smo imali čak 7 časova: 1.čas-maternji:obrađivali smo šaljivu narodnu pripovjetku; 2.čas-hemija:učili smo hemijske simbole; 3.čas-biologija: učili smo zglavkare i insekte; 4.čas (kao i dva predčasa)-prva pomoć:učili smo vrste zavoja i druga sredstva za pružanje prve pomoći; 5.čas-historija. Pitala je historiju. Prvo je prozivala neocijenjene, ali pošto su svi rekli da nisu spremni, pitala je da li ima dobrovoljaca. Javio se je Mirza i dobio 4. Onda sam ja nju pitala da li se možeš javiti, a da sam izabereš lekciju. Baš u tom trenutku je prozvala "Tanović" i začudila se kada je vidjela da sam to ja. Što je najgore pitala me je lekciju "OBLICI POLITIČKE BORE NARODA BOSNE I HERCEGOVINE PROTIV AUSTRO-UGARSKE UPRAVE" -koja mi uopće nije ulazila u glavu! Dobila sam pet, ali mi nije ocjenu upisala u dnevnik(kako mi je rekao Mirza koji sjedi u prvoj klupi). Ovaj Mirza me stalno čeznutljivo gleda.
Čitala sam knjigu "Sportski život letećeg Martina"-prosto se guta!
To bi bilo sve za sada. Ćao!

No comments:

Post a Comment