Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Sunday, March 13, 2011

Dnevnik Petak, 11.09.1992.

Danas me je tata probudio i rekao da ostajemo sami sa Adnanom i Omarom. tetka Lela i teta Jasna su noćile kod tete Ajše na Marijin dvoru. Ja sam ustala, raspremila krevet, počešljala se i doručkovala džem od šljiva i okrajak, jer nisam mogla puno jesti.Zatim sam se vrzmala po kući. Nestalo je struje. Otišla sam kod Merise i vezle smo inicijale i cvjetiće. I naravno: gledale kroz prozor! Došla sam kući, pisala novi roman. Za ručak su bili sarma i makaroni. Poslije ručka sam izašla u podrum sa Sanelom, Ninom i Merimom. Igrale smo remija. Poslije je došlo još ljudi. Kada sam došla kući, bio je kod nas čika Rašo. Donio je vruće lepine i ja sam uzela jednu. Čitala sam "Andersenove bajke". Češljala sam tetku Lelu. Tada je, tada je.....DOŠLA VODA!!! Meraka! Legla sam na spavanje, a prethodno sam oprala zube. Kada sam prala zube, nestalo je vode, ali je ponovo došla. Kada sam legla, počelo se puno pucati. Vrijeme: promjenljivo oblačno, veoma toplo. Odjeća: šarena košulja kratkih rukava i žuta trenerka, a popodne ciklama majica i tregeršlus. Frizura: rep obični, pa pletenica. Raspoloženje:promjenljivo. Želje: danas sam mnogo željela da pjevam u Palčićima, taj mi se hor jako sviđa. Oduvijek sam željela biti u Palčićima.Sve mi se njihove uniforme sviđaju, posebno ove sada nove.

No comments:

Post a Comment