Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, March 14, 2011

Dnevnik Nedjelja, 13.09.1992.

Kada sam se probudila, tata je već bio otišao na Ciglane kod čika Vahdeta. Ja sam se okupala poslije tetke Lele. Osušila sam kosu FENOM: Zatim sam gledala TV, pa doručkovala peanut butter i cheese spread iz lanč-paketa i eurokrem. Kada sam izašla, bila je samo Safeta pred haustorom. Sanela je gledala onaj film što smo ga uzeli od Nerme. Ubrzo je i ona izašla, pa smo sjedile na ogradi i pričale. Nina, Sabina i Minka su izašle i zvale nas da igramo sa njima karte, ali nije bilo mjesta. Izašla je Mirsada sa malim Amarom, pa smo se sa njim igrale. Pričala sam sa Sabinom o lutkama i "ženskim temama". Za ručak je bila riža i pržena riba iz konzerve. Poslije ručka sam radila engleski, a onda je pokucala Merisa i pitala me da dođem kod nje. Ona je danas bila kod nane. Bile smo NA BALKONU. Gledale smo ih. Joj kako je sladak! Seven heaven! Ludim za njim! Zatim smo izašle pred haustor. Tu su bile Minka, Sabina, Nina, Fata, Enko, Omer i Merima. Kasnije su došle Sanela i njena sestra Amela. Ispod Sanele se doselila jedna mala Sanjica, jako je fina. Kada smo Omer i ja došli kući, bio je samo tata. Kasnije su došle tetka Lela i teta Jasna. Peglala sam, pisala dnevnik, pa legla spavati.Vrijeme: promjenljivo oblačno, naveče kišovito. Frizura: rep "odozgo". Raspoloženje:veselo. Želja:da pjevam u Palčićima i budem maneken za dječiju Burdu. Dnevnik vodio: Senad Hadžifejzović. Drugi o nama nisam gledala.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)