Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, March 30, 2011

Dnevnik Četvrtak, 17.06.1993.

Draga Majo,
Jao da vidiš danas provale! Kao i obično krenem ja oko pet do devet u školu(dakle, kasnim)... kada sam stigla ugledam ispred škole sve nastavnike i učenike (ne daj Bože, da su granatu bacili!). Pomislila sam da smo izbačeni iz prostorija škole, kad ono: izgubili ključ!!! Tako smo u školu ušli tek u pola jedanaest, pa smo imali samo tri časa od po 20 minuta. Kao i obično, sjedila sam sa Sabinom. Na času maternjeg smo učili "Mirandolinu", geografiju je pitala, na fizici smo učili Arhimedov zakon. Morali smo odmah poslije škole da brišemo kući, jer se počelo pucati.
P.S.Jučer sam došla na izvanrednu ideju o knjizi! Kratak sadržaj: u jednom primorskom selu žive djevojčica Kristina i dječak Danijel. Oni su na raspustu. Skupa sa grupom svojih prijatelja slučajno pronalaze tajna vrata među stijenama. U prostorijama su mašine za krivotvorenje novca. Svoju tajnu nikome ne odaju i redovno se sastaju u jednoj napuštenoj kući smišljajući pakleni plan. Jednom prilikom, dok su pretraživali sklonište, banda ih uhvati i kidnapuje. Oni se napokon lukavstvom uspiju spasiti. Prijave bandu policiji i za to dobiju nagradu.

No comments:

Post a Comment