Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 26, 2011

Dnevnik Petak, 23.04.1993.

22h Spremam se za spavanje. Večeras je neka Amela zvala mamu i kaže da je njena majka razgovarala sa tetom Verom putem radio-amatera. Rekla je da nam je stan bukvalno opustošen, da su čak i parket "digli". Mama i tata su zbog toga bili jako neraspoloženi. Probudila sam se vrlo rano, jer sam morala ići zubaru. Išli smo kroz tunel, pa preko pijace Ciglane sve do Stomatologije. Kada sam ušla u tu zgradu, oblio me je mrtvački znoj. Tata je otišao svojim poslom, a mama, Omer i ja smo ostali. Zubarka me je tri puta pohvalila kako imam lijepe i zrave zube, rekla je da imam samo jedan "sekundarni" kvar na šestici na kojoj se probušila plomba na dan kada je počeo rat. Omeru je popravila jedan zub. Kada smo stigli kući, došla je struja. Gledala sam Beverly Hills i jela pitu od riže ("sirnica od riže"). . Padala je kiša. Kada je pljusak prestao, izašla sam vani. Zamolila sam jučer Merisu da mi posudi walkman, rekla je da nema baterije. Kada sam poslije došla kod nje, ona je imala slušalice na ušima i slušala je EKV.

No comments:

Post a Comment