Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Tuesday, March 15, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 05.10.1992.

Danas sam se probudila poslije tate i Omera. Jako se počelo pucati na Grbavici i po gradu. Tata je pošao na posao, ali je na putu poginuo neki čovjek, pa se vratio. Ja sam doručkovala i obukla se. Sinoć je drugi put u Skiperkinom životu da nije prespavala u svojoj odjeći (koju sam dobila sa njom). Prespavala je u plavom donjem dijelu trenerke (koji sam ja šila) i svijetloplavoj vjetrovci bez rukava (koju sam također ja šila) Ispod te vjetrovke sam joj obukla njenu plavu majicu kratkih rukava (koju sam dobila na njoj). Rođendan joj je-godina i tri mjeseca. I Adnanu je danas rođendan-šesnaesti. Nisam mu ništa poklonila, iako mislim da ću mu napisati pjesmu. Jučer su kod mene dugo bile Sanela i Merisa. Plele smo. Poslije današnjeg doručka sam vježbala engleski (dvije lekcije: 1.When I will be better? i 2.The Body). Vježbala sam u zelenoj velikoj teci. Izašla sam malo sa Sanelom vani. Prvo sam bila na rolama (Nininim), a kasnije kada je Merisa izašla, upisivala sam joj se u spomenar. Teta Nizama i Nane su bili kod nas. Vježbala sam engleski, malo šila, pa ručala (makaroni i sojine šnicle). Ponovo sam izašla vani sa Merisom i sanelom na rolama. Zamalo me nije auto pregazilo. Vozale smo se na ulici, gdje nas je 02.10. PAM zaganjao. Kada sam došla kući, šila sam za Skiper, pa otišla u veš-kuhinju, gdje su bili Omer, Minka, Fata i Adnan. Fata je užasno gnjavila svojom pričom. Kada sam došla kući, večerala sam buhtlu i čaj i čitala knjigu "Oliver Twist", pa legla spavati. Večeras nisam oprala zube, jer nije bilo vode. Jučer sam dobila od čika Raše sivi Papin džemper, a prekjučer Amilinu sivo-plavu kariranu košulju, jer je sada hladno.Jučer mi je Adi razrijedio šiške. Raspoloženje: srednja žalost (cijeli dan se svađam sa tatom).Dnevnik vodio:Ivica Puljić.

No comments:

Post a Comment