16:40h Draga Majo,
sjedim sama u sobi. Htjela sam čitati knjigu, ali ne mogu.Maloprije su se stari, stara i majka derali na mene, jer nisam htjela da jedem supu od žare (a morala sam je pojesti- i sada me boli stomak!), a za poparu sam rekla "fuj" i nisam je htjela pojesti. Majka mi je držala predavanje o nekoj univerzitetskoj profesorici koja sada rovi po kantama za smeće, jer je rat i nema šta da jede. Nisam htjela slušati majku, na šta se ona uvrijedila.
Danas smo u školi imali maternji, geografiju, fiziku i likovno. Dobila sam dvije petice.
Od jutros nisam ništa jela (dvije kriške sa margarinom i feta-sirom i kaficu), osim ove glupe supe od žare, koja nije ništa. Crijeva mi užasno krče, ali iz principa neću da tražim od njih da jedem.
Šta bi bilo da im odem od kuće? Ko bi im išao po hljeb i prosipao smeće? I ovako sam suvišna. Kada pomislim na to da nikom ne trebam, stvori mi se "knedla" u grlu i samo što ne zaplačem. Kada odem od kuće, neće im niko trošiti hranu. Hvala Bogu, ljeto je, pa ću moći da preživim. Za nekoliko mjeseci ću biti u nekoj dalekoj zemlji, što dalje od njih... Zaista, moram razmisliti šta da ponesem? Dekicu, flašu vode, sokove u prahu, nešto hrane, dnevnik, farmerke, džemper, flomastere, sat sa digitronom, Skiper, teke, neke knjige, knjigu engleskog, rječnik i još par sitnica...
18:11h. Prije nekih pola sata sam-JELA. Morala sam na kraju pojesti poparu koja je bila za ručak. Sve do prije petnaest minuta sam spremala stvari za "put". Došla je tatina rodica u goste, srećom pa sam sve pospremila prije nego je došla. Nadam se da ću uspjeti starce da nagovorim da me puste vani.
18:25h NEMA IZAĆI VANI! Osuđena sam na dan (a možda i više) kućnog pritvora.
No comments:
Post a Comment