Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, March 14, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 14.09.1992.

Probudila sam se kada su Adnan i tata išli u grad. Čitala sam knjigu Sittafordska misterija od Agathe Christie. Doručkovala sam dvije kriške namazane paštetom (i to tako jadno, što bih ja namazala na pola kriške da je mir). Zatim su mi došle Nina i Merima. Merima je dobila sinoć naušnice ljiljane. To me podsjeti na moju omiljenu pjesmu od Palčića sa Ismetom Krvavac "Ljiljani, zlatni ljiljani". Došla je i Merisa, pa smo gledale razglednice i igrale Remija. Mary je pobijedila, ja sam bila treća. Kada su otišle kući, ja sam čitala knjigu, pa ručala sojine makarone. Poslije ručka sam izašla. Bile smo Merisa, Nina, Sabina, Minka i ja. Pričale smo o "onome" ("ženskim stvarima"), pa smo prešli i na druge teme. Uglavnom je pričala Sabina. Merisa mi je rekla da je vidjela dotičnog gospodina kako ulazi u haustor u koji je lupila granata (59). Kaže da je izbliza prelijep. Seven heaven! Došla sam kući i kada sam počela da gledam dnevnik,nestalo je struje. Danas su naši ganjali mišića Mišu koji je bio na balkonu. Svi smo bili na okupu. Ponovo je došla struja i ja sam pisala dnevnik. Teta Jasna, Adi, Omar i dajo Edo su se odselili u novi stan. Večerala sam normalne makarone pomiješane sa nekakvom piletinom iz lanč-paketa i popila sam čaj. Oprala sam zube i legla na spavanje. Dugo sam razmišljala o dotičnom.Vrijeme: promjenljivo oblačno.Odjeća: ciklama majica i trenerka. Frizura: rep "odozgo" sa roza trakicom. Raspoloženje: nikakvo, zbog ružnog sna. Sanjala sam sinoć da sam dobila menstruaciju. Dnevnik vodio: Ivica Puljić. P.S.Dok su drugarice danas bile kod mene puno se pucalo u "donjem" dijelu grada: pješadijski i padale su granate (kako kažu u Hrasno, na Trg Pere Kosorića).

No comments:

Post a Comment