Dnevnik Srijeda, 10.09.1992.

Danas sam se probudila, obukla, raspremila i otišla na doručak. To je bio najbolji doručak od početka rata! Za nj je bila maslanica od jučerašnjeg ručka i ..... Tačkice u ovoj rečenici znače PARADAJZ!!!! Jučer j eteta Suada donijela jedan, pa smo ga podijelili za doručak. I to jedan fini,crveni! Otišla sam kod Merise. Gledale smo kroz prozor u khhmm.... Ona mi je rekla da je dotični plavokosi dečkić drugi razred srednje škole. Oh, Bože! Zar je toliko star!?! Međutim, to se kasnije pokazalo kao dezinformacija. Igrale smo monopola. Merisa je bila bolja. Nismo dovršile igru, jer smo morale ići da pomažemo usisavati kuću dok još ima struje. Usisala sam moju sobu-ni jedna mrvica nije ostala. Čitala sam "Andersenove bajke" i pisala dnevnik. Zatim sam malo izašla sa Sanelom. Danas je Sanela obukla crne lasteksice i ljubičasti džemper, što je meni super. Kada sam došla kući javili su na radiju da je u Nedžarićima pobodena zastava sa ljiljanima. Za ručak je bila supa, sarma i nešto od tikve što ja nisam jela. Poslije ručka sam izašla sa Merisom i sanelom. Čika Salko je išao po vodu i to svojim autom, a nas nije pitao treba li nam bar kanisterčić od litar vode. A kada god tata i Itet idu po vodu, ponesu i njemu kanistere. Adnan i Omar su mu ponijeli čak kacu od 60 litara sa Željezničke stanice. A kada mu je trebalo danas gurati auto pred garažu, jer je stalo, zvao nas je da mu pomognemo. Da li, dnevniče, možeš to zamisliti? Zbog toga sam se naljutila na Ninu i vratila sam joj danas njene bojice. Merisa, Sanela i ja smo se dogovorile da gledamo kasete-svaki dan kod neke druge, kada ima struje. Uzeli smo od Nerme neku akciju. Nina nam nije htjela dati Bal na vodi.  Pošto nam je bilo glupo napolju, razišli smo se kućama. Kod nas su bili teta Nizama, čika Miro, nane i čika Rašo. Teta Suada je po Omeru poslala dvije velike čaše pune šlaga! Svi su se razišli oko devet, i ostali smo sami sve do deset sati. Ja sam vezla inicijale, teta Lela mi je dala panamu i konac. Gledala sam vijesti (vodila ih je ona ružna, ne znam joj ime) i Drugi o nama. Ne znam koliko je tata bio dežurni, jer su "bojovnici" došli kasno (zovemo ih tako jer ko fol idu na liniju, a švercaju na Stupu). Tata je samo došao da nam namjesti postaljinu i opet otišao na dežuru sa Itetom. Vrijeme: vedro sa oblacima, predveče umjereno oblačno. Odjeća: karirana košulja i tregeršlus. Frizura: rep(najobičniji). Raspoloženje: srednja žalost.