Dnevnik Utorak, 06.10.1992.

Danas sam se probudila oko sedam. Pucalo se cijelu noć na Grbavici. Neprestano. Ovaj dan je to bilo slabijeg intenziteta nego jučer. Opet sam se počela družiti sa Merisom. Skužila sam da se ona zbližila sa Ninom samo zbog nekih naljepnica. Posudila sam od Nerme matematiku za VII, a od Merise francuski za V i VI. Namjeravam da učim francuski. Zar to nije super! Već radim English. Prepisujem lj.p. i šijem za Skiper. Danas sam se od pola devet-devet sve do pola dva igrala sa Skippy. Bila je Merisa kod mene i ja kod nje. Poslijepodne sam se rolala. Nerma se razbolila. I danas me zamalo nij epregazilo auto. Joj kako bih voljela da pjevam u Palčićima! Isto koliko je Mala sirena željela noge! Tada bih mogla da se čujem sa drugaricama. Ono za manekena u Burdi je i ovako skroz-na-skroz nedostižno. Baš mi se dopisuje sa Silvijom i Kristinom. Interesuje me da li mi je Iva pisala? Da li one u Hrvatskoj misle na mene? Ja mislim na njih. Vrijeme: kišovito i jezivo hladno. Odjeća: smeđi džemper od Pape (i njega mi je dao čika Rašo), Amilina (sada moja) košulja, tregeršlus i tene. Dobila sam danas od tate plavu vojničku jaknu, jer nemam jaknu, a hladno je. Za ručak je bila riža i šnicle od ribe iz konzerve. Nije bilo struje ni vode.