Dnevnik Ponedjelja, 11.01.1993.

Danas je u Žepi umrlo 14 ljudi od zime i gladi (više od pola su djeca i stariji ljudi), a danas čak njih 79! Cijeli dan se stravično pucalo po cijelom gradu. Čula se pješadijska pucnjava iz pravca Grbavice i Vogošće. Srela sam XXXXXa u redu za hljeb jutros. Gnjavio me je svojom pričom. Odmah sam otišla kod Merise da joj ispričam šta se dogodilo. Plele smo trake za kosu. Moja je ispala stravično. Izašla sam vani sa Nermom i Sanelom. Merisi nije dala mama da izađe zbog pucnjave.Sanela je išla po humanitarnu (1,5kg graha po osobi), ja sam joj pomogla. Cijeli haustor je zamolio Sanelu da im donese humanitarnu, što stvarno nije fer. Ručak: riža sa mesom iz gonzerve i graškom i mrkvom iz konzerve (za koju smo mislili da je voćna salata i čuvali je da se zasladimo za Omerov rođendan-kakvo razočarenje!). Merisa je poslijepodne došla kod mene, pričale smo.Pisala sam dnevnik, čitala knjigu i legla oko devet sati. Sanjala sam sinoć vatru i sanjala sam da pjevam. Sanovnik kaže da vatra predstavlja nesreću, a pjevanje razočarenje. Vrijeme: sunčano,ali stravično hladno.