Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Monday, March 14, 2011

Dnevnik Utorak, 22.09.1992.

Danas, dok sam se sa Sanelom i Merisom igrala odbojke, došao je jedan malac i pitao Sanelu da li može da se igra sa nama. Ima smeđu kosu, zeleno-smeđe oči, frizuru kao Omar ("na ćasu") i nižeg je rasta. Ide u 7.razred. Sanela se odmah zaljubila u njega. Rekao je da stanuje iznad njene drugarice Nives. Evo spiska onih koji su se zaljubili u nju: Omar, Adnan (malčice), Dženid, Nihad, ovaj dječak i još mnogi drugi. I jeste slatka. Edin tvrdi da smo Sanela i ja najljepše djevojčice koje je ikada vidio. Provala. Vrijeme: odlično. Odjeća: zeleno-ljibičasta majica, ispod crna Levis majica bez rukava, tregeršlus, crne čarape i plave tene. Frizura: rep. Adi me je danas potkratio (malo više od 1cm). Raspoloženje:super. Želja: da se upoznam sa dotičnim i da pjevam u Palčićima, a najveća mi je želja da se vratim u doba krinolina. Doručak: štrudla(slatki hljeb) i čaj. Ručak: đuveč (tj riža sa sojinim mesom i malo mrkve i peršuna). Dnevnik vodio Senad Hadžifejzović. Nije bilo ni struje ni vode.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)