Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Wednesday, March 30, 2011

Dnevnik Utorak, 08.06.1993.

17:56h Draga Majo,
prije nekih sat vremena nam je došla struja! Oprala sam kosu! Danas smo u školi imali prvu pomoć (učili smo vještačko disanje), geografiju (pitala), matematiku (učili sabiranje i oduzimanje polinoma), fiziku (podijelila kontrolne-dobila sam 5-;potom smo učili Pritisak na čvrsta tijela i u vodi), engleski (diktat). Nastavnica engleskog nam je zadala diktat iz lekcije sa kraja knjige! Ništa nisam tačno uradila!!! Sigurno ću dobiti keca (a kao gospođica želi da ima sve petice?!). Strah me je i za maternji. Jučer smo radili pismenu vježbu- užasno sam je uradila. Ove sam sedmice druga smjena i nastava mi počinje u 10h. Ovih dana je kod mene dolazila Nela više puta. Ona je tako divna i super! Jedino što, kada dođe, šeta po stanu, pa se plašim da ne stekne loš utisak kod mojih staraca.

No comments:

Post a Comment