Draga Majo,
danas sam se cijeli dan svađala sa mamom. Tako bih voljela da odem negdje daleko, daleko!
(Dok ovo pišem, mama je ušla u moju sobu i k'o fol uzela bočicu sa lijekovima, samo da ja vidim da joj sada trebaju tablete za smirenje).
Posljednjih dana sam tako tužna i usamljena! Nema nikoga ko bi mi pružio bar mrvicu pažnje! Ukućani su stalno zajedljivi prema meni i stalno me nešto ismijavaju. Po cijelu noć sanjam ružne snove i tako želim da mi neko pomogne! Po cijeli dan sjedim sama u sobi i pokušavam tu "čežnju" da sakrijem radeći francuski, engleski, crtajući, pišući, igrajući se... A sve to, čini mi se, još više budi u meni želju da nestanem! Nekada pjevam, ali je ta pjesma sa površine. U duši je pravi pakao! Tu je jedva velika rupa, ogromna praznina. I onda ne mogu ništa drugo da radim, osim da plačem. U tome jedino nalazim utjehu. Zašto sam ja uvijek "trinaesti prasić"?
P.S. Ne znam da li sam ti rekla, ali jučer sam dobila tenisice "Yugosport": bijele su i imaju neki ljubičasti detalj na sebi, te nešto sive i narandžaste.
No comments:
Post a Comment