Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 12, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 10.08.1992.

Danas su dvojica teritorijalaca maltretirali čika Saliha. Ovako se to zbilo: Fata i teta Dina su bile dežurne. Sanela, Merisa, Merima i ja smo stajale i zezale se sa njima. Najednom su došle tri snaše sa djetetomi ušle u haustor, a da se nisu pozdravile niti upisale u teku dežura. Kada ih je Fata pitala "Dokle?", one su odgovorile "Ne zanima te, djevojko". Fata je počela sa svađom koja se završila tako što je jedna od snaša otišla u školu po vojnu policiju, dok su one dvije sa djetetom ostale ispred haustora. Ubrzo se prva snaša vratila sa dvojicom teritorijalaca i to pijanih. Jedan je imao veliku tetovažu na ruci. Prije nego što su oni došli, čika Salih, koji je povjerenik Mjesne zajednice za našu zgradu, je izašao pred ulaz da vidi šta se dešava. Onaj tetovirani je povukao čika Saliha z akosu i počeli su ga tući. Jedan od njih je izvukao pištolj. Sanela je uzviknula "Gdje su vam komšije?", a ja sam otrčala ispod Nininog balkona, stala ispred balkona tetke Lele i zvala upomoć. Ubrzo su svi istrčali. Onaj tetovirani je počeo vikati "Ko je maltretirao ove žene?"(a niko ih nije maltretirao?) I tako je nastao haos! Sve se završilo tako što su zaključili da su pogriješili ulaz.

No comments:

Post a Comment