Ratni spomenari su bili posebna prica. Osim standardnih pitanja poput "Naj pjevač", "Naj pjevačica", " Naj film", "Imaš li simpatiju", "Imašli antipatiju" i demografskih podataka (datum rođenja, adresa, imena roditelja, naziv škole i razreda), sadržavali su još mnogo neobičnih pitanja. Neka od tih pitanja i odgovora navodimo u postu koji slijedi:
1. Da li si dobio/la plastične folije za prozore? (obzirom da stakla usljed rasprskavanja granata nisu postojala)
2.Znaš li ložiti vatru(pod uslovom da imaš peć)? i Da li ti je stan pogodila granata?
3.Šta misliš o ratu i da li očekuješ ubrzo oslobođenje?
4.Tvoje mišljenje o sreći (ovdje su odgovori posebno zanimljivi)
6.Vrlo važno pitanje: da li si izbjeglica i odakle?
7. Voliš li gledati TV?
8.Šta bi sada rado poručio svijetu? RP zbog nedoličnog materijala
9.Kako zamišljaš ugodan život?
10.Imaš 200 DM, šta bi uradio sa njima?
11.Datum upisa iz jednog od spomenara
Raja
Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.
No comments:
Post a Comment