Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 12, 2011

Dnevnik Četvrtak, 23.07.1992.

Jao kako se danas bilo lijepo probuditi - čista i okupana! Ama pravi merak! Jučer sam se kupala. Nisam mogla pisati dnevnik jučer, ali šta je-tu je. Kada sam se probudila, gledala sam u 09:30h DTV, a zatim Evokse.Onda sam doručkovala domaću majonezu i hljeb-vrlo zanimljivo. Ručak je bio još zanimljiviji:makaroni (specijalna vrsta), pomfrit od kukuruznog brašna i sarma (jalan).Poslije doručka sam otišla kod Nine. Pričale smo i igrale Remija, ali je nju bolio stomak pa sam oko 15h otišla kući. Izašla sam napolje u tregeršlusu, tenama, crnoj majici Espana 82 i u narandžasto-ljubičastim čarapama na crneve prugice.Bila sam sa Sanelom vani, a pred ulazom su još bili i teta Jasna, Omar, Andan i teta Lela-Ninina mama. Kada su tata i Itet došli sa posla ušla sam u kuću da se presvučem. Tetka Lela mi je dala jedan roza-ljubičasti šorc koji nikada niko nij eobukao. Teta Jasna ga je dala Amili, ali ga je ona zaboravila ponijeti u Maleziju. Poslije sam opet izašla sa Sanelom. Otišle smo po Ivanu i Anisu. Igrali smo se u parkiću iza njihove zgrade. Pridružili su nam se poslije ručka i Omer i Nane. Vani sam bila sve do devet sati, kada sam zbog neke tamo detonacije morala ući u kuću. Ali, šta ću.... Pisala sam svoj roman "Kristina". Večerala sam majonezu i hljeb.Puno smo se smijali, jer su Adnan i Adi provaljivali. Danas smo Adija vidjeli sa TRI cure, sve zgodne! Oprala sam zube i otišla na spavanje.

No comments:

Post a Comment