Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 12, 2011

Dnevnik Četvrtak, 30.07.1992.

Sinoć se mnogo pucalo. Svirale su sirene za opštu zračnu opasnost. Ipak i pored sveg pucanja uspjela sam nekako zaspati. Omer je prije dva dana razbio glavu - Irma, Irvanina sestra, ga je pogodila kamenom. Teklo mu je puno krvi. Poslije je dobio temperaturu. Cijelo vrijeme je ležao i stavljali su mu obloge. Danas popodne je došao čika Zlatan i pregledao Omera-rekao je da ima manju upalu grla. Od tada Omer spava na kauču, a tata i ja na podu. Kada sam se danas probudila, nije se pucalo. Još sam zaboravila da napišem da je jučer pala granata na zgradu preko puta Romanse, gdje je bilo teže i lakše povrijeđenih. Danas sam nosila šorc i crnu majicu i imala rep. Doručkovala sam uštipke i "jabuke u šlafruku".Pojeli smo sav sir za mazanje i sav puter od kikirikija. Pregledala sam Burde za djecu i nešto piskarala. Edin nam je donio akreditacije Dječije policije. Išla sam vratiti saneli monopol, a ona mi je dala vitamine i spomenar. Nina je bila tada dežurna sa Minkom. Poslije sam čitala knjigu i igrala sa Omerom Remija. Ručala sam sarme, rižu i makarone u sosu. Poslije ručka sam otišla kod Merise, jer su tetki Leli došli gosti. Na Merisu je mama ljuta, jer je izbacivala mlađeg brata iz sobe. Pala je granata negdje blizu, pa smo izašli u haustor. Merisa mi je dala knjigu "Novi engleski bez muke". Kada sam silazila niz stepenice, Merima mi je dala KRASTAVAC! Došla sam kući i igrala se sa Omerom, tj učila ga engleski. Tetki Leli sam ispeglala suknju. To mi je prvi put da peglam. Tada je negdje blizu odvalila granata.Otrčali smo u stubište i sjeli u podrum. Sjedila sam pored Nine i Dine, a Merima mi je bila u krilu. Jeli smo krastavac i šljive (i to prave, samo su još malo zelene). Vratila sam se kući, jela paštetu od ribe, koju je danas pravila teta Jasna i čitala knjigu. Naravno, oprala sam zube i legla spavati.

No comments:

Post a Comment