Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 12, 2011

Dnevnik Petak, 31.07.1992.

I neprijatelju je došao "crni petak"? Joj, Bože, zar će doći kraj ovom ratu? Izgleda da je ovo Dan D. Pola naše zgrade je otišlo na liniju. Otišao je i Fatin brat kao medicinski tehničar, pa je ona bila izbezumljena. Kada sam se probudila, bile su na snazi i opšta i zračna opasnost. Niko osim Iteta i Adija nije izlazio vani. Ja sam gledala Evokse, pa doručkovala hljeb i riblju paštetu. Potom sam pisala dnevnik za jučer. Igrala sam sa tatom i Omerom Remija (Omer je nastavio iza tate igrati) i opet sam ga pobijedila ( S -67 O 182). Izašla sam u haustor, gdje sam bila sa Ninom, Merisom, malom Merimom i Minkom. Ručali smo Chicken a la King iz lanč-paketa i crvenu rižu. Čuli smo da Pretis, gdje se proizvodi oružje, gori. I da je Trnovo oslobođeno. Navače su došli svi sa linije uprljani i umorni. Mi smo bili u haustoru i pričali sve do deset sati. Minka je radila u slastičarni Palma i pričala nam je o poznatim ličnostima koje je viđala. Kada sam došla kući, pisala sam dnevnik i završila Pipi. Gledala sam emisiju "Drugi o nama", oprala zube (naravno) i legla spavati.
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)