Dnevnik Nedjelja, 23.08.1992.

Kada sam se probudila čitala sam knjihu "10 000 milja pod morem".Zatim je tata otišao kod čika Raše, a mi smo doručkovali nešto kao peksimete. Zatim sam zovnula Merisu i Sanelu i igrale smo Remija i monopola. Kada su one otišle, ja sam malo vježbala engleski i rješavala probleme. Jedan od njih glasi ovako: treba jednom crtom presijeći sve crte figure (uspjela sam ga riješiti). Zatim sam izašla sa Merisom, ona je bila dežurna od dva do četiri sata. Ručala sammakarone sa ribom u sosu od paradajza. Poslije toga sam se malo igrala sa Skiperkom. Prije nego što sam se počela igrati nadigla se strašna oluja: sijevalo je i grmilo, puhao vjetar i padala kiša. Uz to se i pucalo. Ja sam malo otišla kod Merise i skupa smo nostalgično, kroz otvoren prozor, posmatrale kišu kako pada i pričale. Tada je prozviždala granata. Prostrle smo se po podu koliko smo duge i široke. Ubrzo smo morale sići u podrum, jer nas je još jedna preletjela. Dok smo bili u podrumu, još nas je mnogo granata preletjelo i eksplodirale su u Velešićima. Ušla sam u kuću, igrala se sa Skippy i slušala večernji dnevnik na trazistoru. Od prekjuče skupljam ljubavne pjesme. Sanela mi je dala svoju teku da prepisujem.