Imali smo samo dvanaest godina kada su prve granate počele padati na grad. Neki od nas su poslije rata dobili priliku da nastave školovanje i život u inostranstvu i sada su rasuti po drugim kontinentima, a strani jezici vremenom su im postali bliži od maternjeg. Drugi su ostali u Bosni, dobro se uklopili u tranziciju, iskoristivši nestabilna vremena za vlastitu promociju. Treći su se odali psihoaktivnim supstancama ili vjerskom fanatizmu, zaslijepljeni svojom novom ideologijom. Mali je broj onih koji pokušavaju ostati vjerni idealima svog odgoja, koji životare u nekom paralelnom svijetu između prošlosti i sadašnjosti, ostavljajući dojam nesnalažljivih depresivaca (među njima je i autor bloga).
Pa ipak, svima nam je zajedničko iskustvo odrastanje u ratu koje je ostavilo memljiv prostor nenadoknadiv novcem, društvenim položajem ili akademskim zvanjem.
Mada ne bez osjećaja nelagode, odlučila sam podijeliti svoja intimna svjedočenja sa drugim ljudima - to je moj način da odam počast kako poginulim vršnjacima, tako i nama, slučajno preživjelim, u nadi da će mračni podrumi koje krijemo u sebi jednoga dana postati svjetliji i prozračniji.

Saturday, March 12, 2011

Dnevnik Ponedjeljak, 24.08.1992.

Danas sam se probudila rano-oko 5h, jer su nas prelijetale granate. Opet sam malčice zaspala i probudila se u 08:10h. Čitala sam knjigu, potom doručkovala domaći hljeb i domaći eurokrem. Otišla sam vani sa Ninom i Merimom. Kada smo se vratile u haustoru su bile i Merisa i Sanela, pa smo skupa igrale Lore. Poslije smo Sanela i ja otišle kod Merise. Gledale smo kroz prozor i pričale. Kada smo izašle, cijela zgrada-svi stanari su bili u podrumu! Nas dvije nismo kužile stvar, a kada nam je Omer rekao da su avioni nadlijetali Sarajevo i letjeli vrlo nisko, mi smo se odvalile smijati. Vratila sam saneli njen rokovnik sa ljubavnim pjesmama koji mi je jučer dala. Slušala sam vijesti u 3h i ručala rižu i "beef" iz humanitarne pomoći. Poslije sam ponovo izašla vani. Sada smo Sanela, Merisa i ja "best friends". Popodne smo opet morali u podrum, gdje je bilo puno svijeta. Bilo je još djece: Omer, Merima, mala Sabina, Kerim, Anel, Irfan i mali Tarik. Pjevali smo i smijali se. Granate su rokale. Bilo ih je i blizu (tri zgrade od nas).
Posted by at

No comments:

Post a Comment

Subscribe to: Post Comments (Atom)